zaim backovic

Zaim Backovic, predsjednik Jedinstvene organizacije boraca BiH, nakon održanog kongresa, govori za Saff

Ovu zemlju može spasiti 860 Bošnjaka protiv kojih se vode sudski procesi

Naden je dobar modus da se u konacnosti, pošto se ne može reci da smo jednake krivice ili krivica, otkrije nacin kako cemo biti jednako krivi za ovaj rat. UN i citav svijet su rekli da je ovdje bila agresija, u Haagu se sudi za agresiju, a sad su kod nas borci proglašeni švercerima, lopovima, kriminalcima, sitnim interešdžijama te teroristima

Razgovarao: Fuad Kovac

Koju snagu danas cini JOB, na cijem ste celu?

Backovic: Cinio je ogromnu snagu u toku rata. Odmah nakon rata smo povjerovali u rješenja. Sad smo riješili da ponovo pokrenemo ovu mašineriju, a JOB je organizacija sa više od 280.000 uclanjenih, od ukupno 350.000 onih koji su bili u odbrambeno-oslobodilackom ratu u BiH. Vladi smo dali 120 dana da se ocituje po našim zahtjevima. To su normalni ljudski zahtjevi. Valjda smo i mi zaslužili nekakav normalan život u zemlji za koju smo se borili.

Bi li to, onda, mogla biti dobra mašinerija ili baza pred nastupajuce izbore?

BACKOVIC: To nikom ne smije biti izborna baza zato što su borci interesno vezani i zato što oni trebaju duže trajati od bilo koje politicke opcije.

Šta znaci Kongres JOB-a u ovo vrijeme i s kojim ciljevima?

BACKOVIC: Kongres je najavljen 14. januara ove godine, kad se nije ni znalo hoce li biti izbora. Znaci, tad je Kongres najavljen za 22. maj zato što je na taj dan prije deset godina podignuta zastava BiH u UN-u. Kongres je bio tematski, a teme su definirane zavisno od problematike. Na kraju su usvojeni zakljucci i vec upuceni svim relevantnim institucijama medunarodne zajednice i države.

Alijansa zastupa opciju zaboravljanja rata

Kako objašnjavate borbu boracke populacije, šehidskih porodica i porodica poginulih boraca kad je u pitanju njihov položaj u društvu?

BACKOVIC: To je potpuno rascjepkana i razjedinjena interesna borba. Smatram da moramo nastupati pod jednom zastavom, kao što je to bilo u ratu. Mislim na onu boracku zastavu. Inace, interesi su isti i šehidskim porodicama, ratnim vojnim invalidima, i demobiliziranim borcima, naravno u zavisnosti od stepena.

Kose li se neki stavovi Alijanse, ciji ste clan u okviru Stranke za BiH, sa pojedinim borackim stavovima? Kako se u svemu tome održavate na celu JOB-a, bez obzira što u svemu ovome ne bi smjelo biti politike?

BACKOVIC: Što se tice Stranke za BiH, ona je stajala i stoji iza boraca. Ako ništa predsjednik SBiH Haris Silajdžic je, uz Aliju Izetbegovica, inicijator osnivanja JOB-a. Njih dvojica su clanovi i pocasni predsjednici ove organizacije. Stavovi SBiH se ne kose deklarativno i kroz program. Koliko je god Alijansa dominantna, postoje i neke druge opcije, poput zaborava rata, što me izuzetno boli.

Hajke na Bošnjake

Kako, kao bivši ministar privrede, posmatrate privredna kretanja u BiH? Ima li makar naznaka da bi moglo biti bolje? Kad ce se konacno otvarati više novih radnih mjesta?

BACKOVIC: Zaduže nece biti bolje. Zato što se povlace pogrešni potezi i nema se dovoljno hraborosti kad je u pitanju privredna djelatnost. Mi smo imali te neke dvije godine hrabrosti i povukli smo vidljive poteze. Ne znamo je li se tim potezima do danas šta postiglo, ali - ako ništa drugo - zaposleno je 17.000 radnika.

Kako ocjenjujete dosadašnji tok privatizacije? Ima li duplih aršina kad je u pitanju privatizacija nekih velikih kolektiva, poput mostarskog "Aluminija" ili Fabrike duhana u Sarajevu?

BACKOVIC: Privatizacija je potpuno završena na jednom prostoru države, recimo u Hercegovini, a na drugom dijelu države nije ni u povoju zato što se kriminalizira i ono što je privatizirano.

U posljednje vrijeme svjedoci smo nevidene hajke na Bošnjake. Oni su ili korumpirani, ili su lopovi, ili kriminalci, ili su pod istragom, ili su teroristi, ili su u zatvoru... Šta se ovo dogada?

BACKOVIC: Ustvari, naden je dobar modus da se u konacnosti, pošto se ne može reci da smo jednake krivice ili krivica, nade nacin kako cemo biti jednako krivi za ovaj rat. UN i citav svijet je rekao da je ovdje bila agresija, u Haagu se sudi za agresiju, a sad su kod nas borci proglašeni švercerima, lopovima, kriminalcima, sitnim interešdžijama te teroristima. I onda se svi hoce izjednaciti.

Opet u borbu

Šta u ovo vrijeme znaci prodavati donirano oružje onim koji ubijaju npr. nedužne Palestince, ili bilo koga? Je li ovo (ili nije) predizborni udarac Alijansi?

BACKOVIC: Uopce me se ne tice kome se prodaje oružje. Sama prodaja tog oružja znaci katastrofu zato što je to donirano oružje. Onaj ko je smogao snage to uraditi, zabio je nož u leda državi, Federaciji i Bošnjacima.

Cijom ste voljom u posljednje vrijeme izvan politike?

BACKOVIC: U jednom periodu sam svojom voljom bio izvan politike, jer sam izrazio želju u Stranci da se malo odmorim. U zadnje vrijeme sam se aktivirao, pa cu i dalje nastaviti, jer je ocigledno da proces u državi nikako ne ide. Još uvijek imam dosta energije. U narednom periodu cu se više anagažirati. Mislim da sve ono što sam u posljednje vrijeme govorio to potvrduje. Ne mogu više dozvoliti nepravdu. Budimo otvoreni, prije 100 godina Užice je bilo bošnjacki grad. Danas smo svedeni na nekakve enklave. Sutra, možda, ni one više necu postojati. Moje nacionalno i religijsko opredje-ljenje je moja stvar. Ali me zbog toga proganjaju. Zbog toga ne mogu putovati, zbog toga ne mogu izici iz ove države, zbog toga se nas proglašava ovakvim i onakvim... Zbog toga cu uci i u ovu borbu, kao i u onu prije deset godina. I to u beskompromisnu borbu.

Je li Vas strah?

BACKOVIC: Zna se cega me samo strah. Dosad sam najmanje hiljadu puta mogao izgubiti glavu, pa šta. Samo Dragi Bog zna! Na kraju krajeva, ranjavan sam cetiri puta.

Rekli ste da nije svijetla buducnost, a kažete da se vracate?

BACKOVIC: Upravo zato što nam se ne piše dobro. Konacno moraju doci ljudi koji imaju hrabrosti i razumiju šta treba raditi.

Ima li takvih kod nas?

BACKOVIC: Itekako. Ima ih veoma mnogo medu 860 Bošnjaka koje trenutno sudski procesuiraju. Vratit cemo mi njih. Džemo Ugarak je znao zaposliti gotovo hiljadu ljudi. Šta je tu loše?! Izgleda da bi bilo najbolje da niko ništa ne zna, da ne radi i da smo svi bijeda.